"Od svoga vrela pa sve do izpod Ozlja šumi Kupa kroz vrletne stiene, a tek gdjegdje probije se kroz pećine, pa teče malo pitomijim krajem, ali se opet gubi medju pećinama, dok se napokon izpod Ozlja ne spusti u liepu pitomu ravninu, obraslu šumama i zasijanu svakovrstnim žitom." piše Radoslav Lopašić 1895. u svom djelu "Oko Kupe i Korane"